U subotu 13.06.2026 održan koncert u LUISE Kulturzentrum u Minhenu.
Za CultusBH bio je to prvi put da organizuje jedan event na ovoj lokaciji i samim time bilo je mnogo nepoznanica.
Nastupio je renomirani gitarski umjetnik Boško Jović sa autorskim kompozicijama kao i obradama tradicionallnih pjesama.
Iako je aktuelno sve pod znakom svjetskog prvenstva u fudbalu i vrijeme godišnjih odmora, put ka LUISE pronašli su mnogobrojni posjetioci od kojih je
polovina bila po prvi put na jednom od dešavanja koje organizujemno.
U punoj sali u kojoj je svjetlom stvorena intimna atmosfera, koncert je započeo obradom pjesme „Kradem ti se u večeri“. Već nakon nekoliko prvih tonova bilo je jasno da će ovo biti jedno duboko emotivno putovanje.
Boškova interpretacija je suptilna i istovremena direktna, svaki ton dodiruje srce neposredno i bez pitanja. Slušalac je izložen kristalno čistom zvuku i najfinijoj dinamičkoj igri tonova.
„Eleno kerko“ je potpuno razigrana, „Kad ja pođoh na Bentbašu“ odvela je u neke nepoznate širine jer Jović improvizira uz gitaru koristeći i svoj vokal.
Njegove kratke najave pjesama su povučene, skromne, on ne želi biti u prvom planu, on odaje priznanje i počast mnogim umjetnicima koji su nas već napustili: Kemal Monteno, Zdenko Runjić, Oliver Dragojević, Halid Bešlić.
Nakov autorskog „Buđenja“ slijedilo je „Sarajevo“ u koju je utkao Montenovu „Dušo moja“ – čujni uzadasi u publici kao emotivno ogledalo Boškove umjetnosti, a tekle su i suze.
Obradu „Da sam ja netko“ posvetio je još jednom velikanu, „Indexima“; negdje u eteru su prisutni Davorin i Bodo. Emotivni intenzitet je na vrhuncu, Boško nam poklanja svu sentimentalnost i ne daje predaha.
„Prošetala Suljagina Fata“ posvećuje Mostaru kao – kako kaže – jednom od najljepših gradova u Evropi, nakon što je odsvirao drugu autorku kompoziciju „Colors“, prvobitno snimljenu u saradnji sa jednim od gitarskih velikana Miroslavom Tadićem.
Uz „Nocturno“ Zdenka Runjića izvandredne interpretacije čuli smo „A šta ćemo ljubav kriti“, odnosno dijelove te – jedne od muzički najkvalitetnijih sevdalinki.
Doživjeli smo jedan od koncerat za koje ne želimo da traju duže ili da nikad ne prestaju. Pitanje je šta više, ko je koga ugostio… mi smo bili njegovi gosti?
Boško Jović je oduševio ne samo „našu“ publiku nego i mnogobrojne njemačke posjetioce – muzika je univerzalni jezik čiji je Boško sigurno najbolji prevodilac.
